Da su proza i poezija duboko utkane u svako biće pokazale su nam studentice Filološkog fakulteta. Pažnju korisnika privukle su čitanjem lijepih proznih zapisa i svevremenske poezije. Bilo je lijepo gledati kako su korisnici s pažnjom slušali i ponavljali stihove. Od „Sjećaš li se Barbara“, Jesenjinove pjesme „Pismo majci“, do Ćopićevih stihova „Mala moja iz Bosanske Krupe“.
